,,Moje mirišljavo sunce,
niko ne zna kako mirišeš mi,
i kako mirišem ti.
Niko ne zna koliko spretan si,
i sa kolikom toplinom zračiš mi.
Ja ne upoznah sličnije sunce,
ni miris, ni hod,
koliko je, već, tvoja duša
ista mojoj,
kao beton i pod.
I gluposti, ne postoji rođenije poređenje,
tvog sunčevog neba,
i oblaka, nebeskog mog,
od ovog osećanja koje raste u meni,
i zauvek veže svevišnji svod."
Ana Kotaraš
niko ne zna kako mirišeš mi,
i kako mirišem ti.
Niko ne zna koliko spretan si,
i sa kolikom toplinom zračiš mi.
Ja ne upoznah sličnije sunce,
ni miris, ni hod,
koliko je, već, tvoja duša
ista mojoj,
kao beton i pod.
I gluposti, ne postoji rođenije poređenje,
tvog sunčevog neba,
i oblaka, nebeskog mog,
od ovog osećanja koje raste u meni,
i zauvek veže svevišnji svod."
Ana Kotaraš
Нема коментара:
Постави коментар