Ponedeljak, 12. oktobar, moj stan
,,Užurbano bacam
stvari na pod. Teksas pantalone, majice raznih boja i dezena, zelena košulja. Bože,
zelena košulja!? Zar je nisam poklonila Tanji prošlog leta, kada me je molila
da joj je pozajmim za izlazak? Nije važno, skloniću je sa strane, pa ću je
pitati. Sada moram da obavim druge stvari.
Tražim svoje
braon pantalone od tvida, bež bluzu, inače jednu od omiljenih, i tamno braon
torbu. Ostalo mi je još samo dva sata za spremanje. Žurim na posao, danas mi je
prvi dan, a ja sam neorganizovana kao i uvek. Šta ću, kada volim dugo da
spavam.
Sinoć sam izašla
sa devojkama na ''kinesku“, a posle toga na kubanski ples. Nezamislivi sklop, igrati
Rumbu, dok ti u stomaku piletina, sa gorko-kiselim sosom, igra Šafi ples. Napokon
sam pronašla pantalone, bile su iza moje Lazy bag fotelje, moje divne
lepotice. Obožavam da se sklupčam na njoj, pa da čitam razna dela i pijuckam
crno vino, iz plastične čaše. Nakon koje kapljice više, nespretna sam pri ustajanju sa moje Lazy bag foteljice, što samo potvrđuje ogroman broj polupanih
elegantnih, staklenih čaša za vino. Znate one fine vinske čaše, koje uglavnom
viđamo u raznim in serijama, i in filmovima. Široke, divne, koje junakinje tih
serija i filmova, jedva drže svojim račvastim prstima. E pa, moji prsti su u
obliku ćevapčića, ne zahvataju dovoljni deo takve čaše, i zato sve one završe u
parčićima, kraseći moju kantu za otpatke.
Na brzinu sam se
istuširala, ako se izuzme činjenica da sam morala da se brijem, a da mi noge i
dalje podsećaju na mušku bradicu staru dva dana, shvatićete koliko sam ažurna.
Gledam na sat, još 45 minuta. Brzo oblačim jaknu, jednom rukom se šminkam, dok
drugom tražim ključeve od stana. Otkad se Jovan iselio (moj bivši dečko-kreten),
zaboravljam ključeve gde god stignem, jer je jelte, moj ex dečkić o svemu tome
vodio računa. O ključevima, zalivanju cveća (od kog sada nema ni traga, ni
mirisa), o toalet papiru, potrebnim stvarima za kuću, a kada sam saznala da i
stanarku, iz stana iznad mog, takođe uslužuje na, hm poseban način, shvatila
sam da mi više ne treba njegovo ''partnerstvo''. Iselio se dok sam rekla keks, i
sada je u stanu iznad mog, ali ne i na meni.
Kada sam po treći
put proverila sadržaj svoje torbe, shvatila sam da je krajnje vreme da pođem.
Očešljala sam kosu, stavila jednu od svetlo zelenih Orbit žvaka u usta, i
krenula u nove pobede. Poraz ovoga puta, nije dolazio u obzir.''
Deluje obično, zar ne? Tek kasnije sledi ozbiljan zaplet. Stay tuned.
Нема коментара:
Постави коментар