Translate

понедељак, 2. март 2015.

Da li se u današnje vreme isplati biti loš?

            Dan je prolećan i mirisan. Stavila sam velike sunčane naočare na okice i spremno trčim do jedne prodavnice obuće da kupim poslednji par cipela koje su mi se jako dopale. Pevušim neku veselu pesmicu koju sam prethodno čula na radiju i ide nešto: ,,What a wonderful wooorld..." I baš dok sam pevala ono ,,wooorld", ispred mene uleće devojka crvene kose koja užurbanim glasom, vičući na prodavačicu, traži baš te zlaćaste cipele sa malom štikom i još neke pored njih. Ja iza nje bez glasa, jedva dišući ne mogu da doprem do kase i kažem da su rezervisane za mene, jer gospođica crvene kose i prodornog glasa mi zaklanja vidik potpuno me zaklanjajući, i pored nje sam nevidljiva. Ona krade zlaćkaste cipele dok ja pognute glave, držim ruke u vazduhu i molim se da i mene ne opljačka. Uspevam da je pogledam, kosa joj je ulepljena od znoja a oči okrugle, toliko straha ima u njima. Na kraju mi poklanja toliko bespomoćan pogled i saosećam se sa njom i ne plašim se. Ona je ista kao i ja a toliko različita.
Na kraju, odlazi trkom dok prodavačica plače a ja jedva dišem.

*Da li se u današnje vreme isplati biti loš?

Prethodna situacija je samo jedna od laktanja u današnje vreme kada je svima bitan sopstveni uspeh i sopstveni interes. Ko tebe pita da li te nešto boli i šta želiš. Niko.
Poređa se u tvom životu nekoliko, ali pazi, samo nekoliko pravih prijatelja ili samo jedan, kog će zaista zanimati kako si i da li ima nešto što bi mogao za tebe da učini.
Danas se isplati biti sebičan i namrgođen iako si na primer veoma veseo, ali ako složiš pitbull facu i uđeš u autobus svi će ti se sklanjati kao da si neki frajer. Možda ti neko iz poštovanja prema tvom besu koji si skupio na faci, ustane i ponizno ponudi mesto da sedneš. Poštuje se agresija, bes, bezobrazluk i mrštenje. Mršti se onda, zarad nekog bezvrednog poštovanja jer život je zaista lep, ali ljudi su oni koji ga kvare, pa budi i ti onda jedan od njih. Budi besan i gnevan na svoju razorenu porodicu, devojku koja te je prevarila, udari zato sledeću koju smuvaš da ti se ne bi desilo isto što i sa prethodnom.
Probaj kokain i heroin zato što to radi tvoj najjači ortak koga u stvari boli dupe za tebe i tvoj život. On će samo skočiti za tebe da se tuče ako treba, ali kako ne shvataš on će to uraditi svakako, zbog tebe, zbog sebe, zbog besa koji vrišti u njemu.
Osećaš taj adrenalin koji te šiba i uzdiže u isto vreme, jel oećaš taj strah drugih ljudi koji su sabijeni u ćošak dok se ti iživljavaš nad njima? Jel osećaš muku, znoj i lupanje njihovih srca, a kako se ti osećaš dragi, uplašeni dečače? Znojiš li se i ti zbog doze droge koje si uneo u svoj organizam, lupa li ti srce nejako u grudima... Sigurno. I ti se plašiš kao i taj čovek koji je zguran u mali ugao, moli se Bogu da ga spase, ne shvatajući da si ti sada njegov Bog i njegova sudbina. Palac ti se grči pored obarača pištolja dok ti se u glavi vrti ringišpil. Ćale koji ti je tukao kevu jer je bio pijan danonoćno. Tebe je prebijao ako ona nije bila kući i svaljivao krivicu zato što nije uspeo u životu i ti, umesto da se izdigneš iznad svega i postaneš bolji nego on, ti si još gori. Zatvoren u krugu, ne želiš da učiš i da napreduješ. Zato ubijaš čoveka kao da je on krivac tvojih zbrkanih misli i osećanja.
I ta devojka... Nju si naterao da krade za tebe dok ti halapljivo brojiš jadnu sumu novca koja mlako klizi iz tvojih ruku za naredni dop i tako u krug dok ne padneš...
Ne postoje izgovori, samo loše odluke. A kada umreš, moli se za bolji start i bolji početak, ne za boji život. Njega si već imao.

,,JA mogu, JA hoću, JA uspeću"

Нема коментара:

Постави коментар